• Dunja

Love at 1st sight - Viševica

Updated: Feb 18

Ravno / Vagabundina koliba - Viševica - Ravno / Vagabundina koliba

11.7 km, 589 m visinske razlike, 5 sati hoda

Težina staze: lagano / srednje teška, zimski uvjeti

14.02.2021.

... kakav pozdrav zaslužuje ovaj dan? Hi, lovely people mi zvuči baš prikladno.


Svi nešto slave ovaj dan, 14.02., tzv. Valentinovo, dan zaljubljenih. Što to znači biti zaljubljen u današnje vrijeme? Da li je to biti ludo zaljubljen u neku osobu, posao, životinje, prirodu...? Ljubav je čudna pojava i čudni izljevi oksitocina. Vjerujem da su svi bili barem jednom zaljubljeni ☺ u bilo kojem smislu te riječi.

Majka Tereza objasnila je jednom divnom izrekom:

"Ne možemo svi činiti velika djela, ali možemo činiti mala djela s velikom ljubavlju".

Zaista, što sam starija sve više shvaćam ovakve izreke.

Današnji tekst posvećen je ljubavi prema Majci prirodi. Mislim da svatko od nas može napraviti jedno malo djelo s puno ljubavi, od sadnje mladica, pokupljanja smeća iz prirode, razumnog trošenja različitih energenata, recikliranja i sl.

Međutim, da bi čovjek mogao voljeti drugog, prvo mora voljeti sebe ❤.

Sad malo o našem pohodu na Viševicu.

Organizacija izleta bila je od strane PD Kamenjak te smo napokon dočekali da se nedjeljom naspavamo barem pol sata duže. Polazak je bio zakazan u 8 sati s Delte. Ja sam krenula s Nives i Brankom s Viškova. Uputili smo se prema planinarskom domu Vagabundina koliba, koji se nalazi na 864 mnv. Dolazimo na odredište oko 9 sati te se grupa počela polako skupljati. Danas nam nema našeg Borisa, svi iz školice se čude. "Boris, fališ nam!"

Danas nas vodi Žarko Fištrek. Znamo da će izlet biti laganini i zen. Svi skupljeni, zabundani, prebrojani, "opremljeni" i krećemo. Vrijeme je odlično. Malo naoblake, lagana bura, ali sveukupni dojam odlično. Obožavam ovakve dane - sunce, bura i hladnoća.

Početak puta hodamo po glavnoj cesti u smjeru Liča. Nakon kilometra skrećemo desno na makadamski put kroz bukovu šumu. Put je dobar i nema dubokog snijega. Kiša koja je nemilice padala prošli tjedan, sve je otopila.

Kad smo bili u školi i išli na izlete, najveća fora većini je bila biti na kraju autobusa pa tako je i nama danas bilo super na kraju grupe. Goran, Dejan, Marin i ja kao prave metle. Smijeha, valjanja gluposti i non sense talk nije falilo. Još smo bili nekako i ekstra spori pa smo u laganini dolazili na sačekušu cijele grupe. Dobili smo komentar da se samo nas čeka kako smo spori 😂.

Nakon 2,5 km dolazimo do šumske ceste tj. okretišta i nastavljamo put lijevo. Dio ceste imao je ledeni pokrov pa su neki iskušavali svoje klizačke vještine. Nakom 500 m skrećemo desno na planinarsku stazu te tu počinje lagani uspon. Nije zahtjevan.

Sunce je pičilo i baš je bio gušt biti vani iako je bila niska temperatura. Onaj hladni, friški i zdravi zrak te konstantno curenje iz nosa i šmrcanje. Najbolji osjećaj.

Laganini hodamo kroz šumu. Doslovno bi mogla reći da je ovo baš jedna lijepa šumska šetnja koja ide kao podmazana. Grupa je dosta kompaktna i tempo je pravi chill. Nakon 4,6 km dolazimo na prijevoj koje je ujedno i raskršće. Po tabli je vrh 20 min od ovog mjesta u normalnim uvjetima. Radimo kratku pauzu i krećemo dalje.

Put nas vodi kroz bukovu šumu. Počinje biti ledeno, ali još uvijek prohodno. Počinje se nazirati i jači vjetar koji uz temperaturu -8°C daje jedan zanimljiv osjećaj hladnoće. Teren postaje strmiji i dolazimo na kraj grupe nešto ispod vrha. Vidimo da se nešto naprijed gužva i da je nastala nekakva strka.

Hmm...desilo se jedno proklizavanje, srećom bez ikakvih povreda. Stavljam dereze i osjećaj hodanja po ledu je way more safer and easier. Nekolicina nas imala je dereze, ali većina nije. To je na ovom izletu, a pogotovo na ovom dijelu ispod vrha predstavljalo veliki problem. Uspinjem se do vrha bez problema. Neki od grupe su odustali te se vratili nazad, ali većina je nastavila hodati "po jajima" i klizati uz pomoć postavljenih užeta. Svi koji su htjeli, stižu na vrh. Viševica sa svojih 1428 mnv dopušta nam jedan neopisiv pogled. Vadim mobitel da slikam, a ono mrtav hladan ne reagira. Neeeee, srušio mi se dio svijeta u tom trenu 😂. Šalim se malo dakako. Žicam druge da mi malo poslikaju da mogu imati uspomene i da pritom imam nekolicinu slika za blog.

Pogled s vrha je bio top. Vidjeli se Dolomiti, Triglav,.... čisto nebo i prekrasni vidici. Vrijeme nas je baš poslužilo. Jedino što je puhalo podosta i bilo je poprilično zima. Prstići na rukama drveni. Ostajemo nekih desetak minuta na vrhu te krećemo istim putem nazad. Put do prijevoja bio je poprilično dinamičan. Bilo je tu pomaganja kolegama da siđu, posuđivanja štapova te još jednog proklizavanja na skoro istom mjestu. Srećom, opet nitko nije nastradao. Dolazimo na prijevoj i sve postaje lakše. Skidam metalne prijateljice s gojzi i spremam ih do neke druge prilike.

Radimo pauzu. Ledeno mi je. Čekam da se krene i da se malo zagrijem. Nakon petnaestak minuta napokon krećemo. Uff, veselje.

Put do Vagabundine kolibe bio je poprilično brz. Išla sam na čelo grupe te nismo ni radili pauze sve do auta. To vrijeme je proletilo u trenu. Dolazimo kod kolibe nakon 5 sati hoda i 11,7 km u nogicama. Vraćeni svi na mjesto polaska. Nije bilo poziva HGSS-u 😂.

Idemo doma - veselim se toj ideji. Hvala prirodi na gostoprimstvu.


Do sljedećeg puta.


Stay kind.

It makes you beautiful.

& remember 2 make a small thing full of love for Mother Nature.


Dunja




444 views0 comments

Recent Posts

See All